Prekid telekomunikacijskih veza na Lošinju dana 11. travanj 2015.-osvrt

„Za prekid telekomunikacijskih veza na Lošinju krive treće osobe”

Autor: Branko Domac, HRT Objavljeno: 11:46
Otok Lošinj – jučer je bio – telekomunikacijski odsječen od svijeta. Nije bilo telefonskih, mobilnih, internetskih ni drugih multimedijskih usluga.

Link na cijeli tekst možete pogledati ovdje.

Komentar RMZO :

U vrijeme sveopćeg oslanjanja na tehnologiju neminovno je da se dešavaju i ovakve situacije koje mogu uzrokovati ne samo neugodnosti u vidu poremećaja normalnog ritma, već mogu u konačnici biti fatalne i po ljudske živote. Po klasifikaciji nesreća ili katastrofa iste dijelimo u dvije velike skupine: prirodne (natural) i uzrokovane ljudskim faktorom (manmade), ali bez obzira na to u konačnici mogu imati nesagledive posljedice po ljude i imovinu. Telekomunikacijski sustavi su vjerojatno se sada više nego ikad upleli u naše živote, a u bitnom postotku i naši životi ovise o njima. Komercijalizacija istih vodi i do posljedica gdje infrastruktura jednostavno ne može podnijeti vršna opterećenja. Razlozi mogu biti razni od neadekvatnog održavanja pa do lošeg projektiranja takve infrastrukture, no u konačnici sve rezultira kolapsom. Velike nesreće ili katastrofe su, statistički gledano, samo jedan od uzroka ispada koji je uglavnom induciran gore spomenutim razlozima.

Sveopća očaranost modernim tehnologijama može vrlo brzo prerasti u moru pogotovo ukoliko se zajedno sa raznim naprednim sustavima ne grade i održavaju potporni možda laicima naoko zastarjeli, ali manje ranjivi, podložni vanjskim utjecajima i neovisnima o zemaljskoj i satelitskoj infrastrukturi. Takav sustav neće moći obraditi bankovnu transakciju ili dignuti slike na vaš Facebook profil no svakako će zamijeniti i biti potpora onima koji brinu za vaš život i imovinu. Jedini smisao RMZO je da baš u ovakvim situacijama pruži alternativno rješenje te da pruži potporu žurnim službama kada postojeći sustav iz bilo kojeg razloga više nije u funkciji. Lokalna samouprava na nivou županije (PGŽ) upoznata je u više navrata o našim kapacitetima i mogućnostima, ali ne samo našima, tako da ne vidimo argumenata zašto isti nisu dignuti i upućeni na područje pogođeno ovim ispadom iz funkcije.

Paradoksalna je činjenica da jedinice lokalne samouprave žmire pred činjenicom da sustav može prestati raditi bez obzira koliko novaca utukli u njega i koliko god on bio “napredan”. Još je veći paradoks da ista jedinice lokalne samouprave prihvaća pod svoje okrilje one za koja iz svog budžeta izdvaja sredstva, a oni koji rade o svom trošku su marginalizirani. Pitanje i konkluzija novinara “Tko je kriv?” zapravo je vrlo simptomatična za svijest o eventualnom odgovoru na nesreću, pitanje je ili bi trebalo biti; što je učinjeno na prevenciji i što je učinjeno na smanjenju posljedica štete.